Re: Otrovna Ljubav

[Lunke]

Janko-Svergijeva desna ruka hahahahahhhaha

[HaYrOLa]

Janko-Svergijeva desna ruka hahahahahhhaha

mmmmmmmmmm desnica

[Pauly D]

Velvetino - Slijepac nesretno zaljubljen u Veronicu. Ima šest prtiju na lijevoj ruci.


HAHHAHAHHAHA 6 PRSTIJU HAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAHAHAHAHHAHAHHAHAHHAHAHA

[Duje]

Velvetino - Slijepac nesretno zaljubljen u Veronicu. Ima šest prtiju na lijevoj ruci.


HAHHAHAHHAHA 6 PRSTIJU HAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAHAHAHAHHAHAHHAHAHHAHAHA

on je najs

đole mi brat blizanac

[Mara]

Hahahhaha, ja mora da cu biti neki negativac

[Veronica]

ajme ja uvijek dobijem ove glavne uloge,naravno bit cu dobra hoce ovo ici svaki dan?

[Lunke]

ajme ja uvijek dobijem ove glavne uloge,naravno bit cu dobra hoce ovo ici svaki dan?

Pise u programu svakog ponedeljka

Da je bar 2 puta nedeljno

[Veronica]

ajme ja uvijek dobijem ove glavne uloge,naravno bit cu dobra hoce ovo ici svaki dan?

Pise u programu svakog ponedeljka

Da je bar 2 puta nedeljno

ajme ja bi svaki dan,onda ovo nije sapunica i reprizu hocu!

[Kruno]

Haha

Opet sam narkoman

[Lunke]

Haha

Opet sam narkoman

Sudjeno Krunoslave....na kraju ces stvarno i postati

[Duje]

ajme ja uvijek dobijem ove glavne uloge,naravno bit cu dobra hoce ovo ici svaki dan?

Pise u programu svakog ponedeljka

Da je bar 2 puta nedeljno

ajme ja bi svaki dan,onda ovo nije sapunica i reprizu hocu!

[>>Been<<]

Inače, bit će ovo nešto u stilu One Three Hill ili Passions Prva epizoda je sutra u večernjim satima.. Teško ćete shvatiti neke stvari nakon prve epizode, ali će već u drugoj sve biti puno jasnije...

[Lunke]

Inače, bit će ovo nešto u stilu One Three Hill ili Passions Prva epizoda je sutra u večernjim satima.. Teško ćete shvatiti neke stvari nakon prve epizode, ali će već u drugoj sve biti puno jasnije...

u pa nije sapunica onda tvoje visae dodje kao amercka serijica,a verka je tu sa sapunjarom

[^.^ Swedish Hero]

Odlična uloga, AHAHA.

[Misfit]

Meni se čini da sam ja neki pedofil

[Velvet]

Velvetino - Slijepac nesretno zaljubljen u Veronicu. Ima šest prtiju na lijevoj ruci.


HAHHAHAHHAHA 6 PRSTIJU HAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAHAHAHAHHAHAHHAHAHHAHAHA

Bas si grozan, meni najgori opis

[>>Been<<]

EPIZODA 01.

Maleni grad okovan u antičke kamene građevine sunčao se pod prvim zracima škrtog martovskog sunca. Miris tek procvjetalih bagrema lebdio je ljuljuškajući se u zraku kojeg su prožimali mirisi minulih dana i sjećanja.
Visoka tamnoputa žena s šeširom čiji se ogromni crni obod nevješto borio s naletima blagog povjetarca, polako je koračala kamenim pločnikom. Ulica se činila prazna. Tek je čistač vidno pospan meo opuške. Svuda oko nje uzdizale su se stasite zgrade iz rimskog perioda. Korak joj je bio dostojanstven. Pogreban na neki čudan način. Prolazeći žena je zainteresirano, ali stidljvo bacala pogled na svaka vrata pored kojih bi prošla kao da se nada da će neko poznato lice izaći iz njih.
Osjeti da joj ruka trne.
- Vražji koferi. Znala sam da nisam trebala ponijeti ovoliko stvari. - progunđala je.
Napokon je vidjela prve tragove starog života. "Kod Jasmina" - natpis se protezao ispred teresa malenog gradskog kafića. Dani prije deset godina dospješe joj ponovo pred oči, ali ona se trže i odlučno krenu prema kafiću. Sjela je na terasu uživajući u cvrkutu probuđenih vrabaca.
- Veronica ?! - začula je glas iznad svoje glave. Nije se morala okrenuti. Znala je kome pripada. - Veronica, otkud ti. - osjeti ruke na svojim ramenima.
- Jasmine, drago mi je da te vidim. - rekla je skidajući glomazne naočale ispod kojih su se krila oči tužne i vatrene u isto vrijeme.
Bio je to momak u ranim tridesetim. Visok, visoka čela i plemenitih zelenih očiju zabezeknuto se smješkao i proučavao njeno lice. Vlasnik jedinog gradskog kafića volio je Veroniku, gotovo kao vlastitu kćerku. Bio je to njen anđeo čuvar i bilo joj je neobično drago što ga sreće. Sjeo je pored nje.
- Pričaj ! Gdje si bila ?!
- Nije važno.. Važno je da sam se vratila.
- Naravno.. Otkad te nisam vidio... - Jasmin joj pomilova ledeni i rumeni obraz. - Sigurno je prošlo deset godina.
- Devet godina, osam mjeseci i dvadeset i sedam dana, ako ćemo biti precizni.
- I šta ti bi odjednom, pa si nam se vratila?
- Nedostajao mi je moj stari život. Iako sam pobjegla od njega glavom bez obzira- Veronika se strese od jeze, a izgubljena vremena vratiše se na moment.
- Došla si u pravo vrijeme. Ionako se ništa zanimljivo nije desilo. Isto malo provincijsko mjesto prepuno dosade i učmalosti. Ali to bi se sada moglo promijeniti. - u Jasminovim očima zablista neki bljesak.

Tog je jutra popila prvu kafu u svom rodnom gradiću. Bila je slatka i mirisala je na uspomene.

Nekoliko kilometara dalje, u kičasto namještenom uredu s čijih je zidova vrištao ogromni plakat Jelene Rozge, sjedio je proćelavi, debeljuškasti 48-ogodišnjak. Začulo se kucanje.
- Gospodine. - glavu promoli niska djevojka kose plave kao julsko žito i pogleda pitomog kao jutro koje se upravo rađalo.
- Izvoli Sandy... - čovjek se činio udobrovoljenim njenim prisustvom.
- Što se tiče one vijesti o berbi vina, samo da kažem da sam je prepustila kolegici Nymerii, a ja ću preuzeti reportažu o kupovini glasova na HSC-u. - Sandy je govorila brzo, na trenutke nerazgovijetno, a onda molećivo pogledala u pravcu svoga šefa.
Don Bruno je utihnuo i pronicljivo je pogledao.
- Uredu Sandy, ali čuvaj se. Ne želim da te "Svidišovci" ozlijede.
- Ma ne bojte se za mene, šefe. Meni je istina na prvom mjestu.
Don Bruno ju pogleda očinski. Sjetio se svojih izblijedjelih novinarskih iskrica za vrijeme studija. Tad je neobično mnogo vjerovao u istinu.
Djevojka je izletjela kao munja sretna postignutim dogovorom, a Don Bruno je poželio doručkovati kod kuće tog jutra. Ustao je i zaputio se prema svom domu. Pogrešna odluka !

Crni taxi marke Mercedes zaustavio se pred kapijom orgomne vile. Izišla je vukući svoje kofere i tiho uzdahnula - bilo je divno vratiti se pred rodnu kuću. Dok je ulazila sa smješkom je promatrala fontane koje su djelovale umornije nego kada ih je napustila. Ušla je predvorje i vidjela punašnu sileute koju je odmah prepoznala.
- Tata... - Veronika je potrčala u zagrljaj svome ocu kad ga je zatekla u dnevnom boravku njihove porodične kuće. Bio je to nešto starija replika čovjeka koji je bio jedina stijena njenog raspadnutog života. Nedostajale su joj njegove pametne bore i njegovo pjevušenje Bižuterije.
- Zlato moje, napkon si se vratila... - čovjek je izgledao šokirano.
- Kako si mi, oče ? - upitala je nakon što ga je jedva pustila iz svog zagrljaja.
- Kao i svaki drugi penzioner u Heliji. - nasmijao se Don Bruno. - Kćeri moja, nadam se da mi više nikad nećeš pobjeći.
- Neću tata, došlo je vrijeme za istinu.
U tom trenutku začuše se koraci iz predsoblja njihovog elitnog panthousea na periferiji gradića.
- Ostavite tu haljinu od mesa u šesti ormar. Ali pazite.. - visoka brineta u ranim tridesetim dovikivala se s ljudima koji su nešto nosili. Okrenula se i stala kao ukopana. - Ti ?! - rekla je pogledavši Veroniku. Oči zelene kao zla kob raširiše se i stadoše nekontrolisano lutati po Veronikinom licu tražeći odgovor.

- Nisi me očekivala, draga. Zar ne znaš da je pravda spora, ali dostižna ? UBOJICO !

NASTAVIT ĆE SE !

[Cvjećko]

Ajme ekstra Nećemo povrijediti Sandy, fina cury ^^

[sandy]

Super opisi, svaka čast

[Lunke]

BRAVOOOOOOO BEEN...toliko lepo pises i lepo se izrazavas,prosto sam odusevljen...skidam kapu

[^.^ Swedish Hero]

Ajme ekstra Nećemo povrijediti Sandy, fina cury ^^

Ne Janko, ja ju neću povrijediti već TI !

[Cvjećko]

Ajme ekstra Nećemo povrijediti Sandy, fina cury ^^

Ne Janko, ja ju neću povrijediti već TI !

U pravu si, zaboravih da sam tvoja desna ruka

[^.^ Swedish Hero]

BTW, a da ti napišeš neku knjigu, pa objaviš (ako već nisi) ?
Ovo je odlično.

[Misfit]

Super je

[Duje]

amazing

[Sponsored content]