Re: Otrovna Ljubav

[Lucas]

super!

[>>Been<<]

Slobodno možete komentirati seriju, predviđati rasplet, pogađati pozitivce i negativce

[asteroid]

ajme inspektor

[Duje]

ludilooo

[Goxy]

Slobodno možete komentirati seriju, predviđati rasplet, pogađati pozitivce i negativce

ja pozitivac

svi drugi negativci

[Mara]

Ja predvidjam da ce se na kraju dokazati moja nevinost! Veronika je u teskom obliku paranoje

[The Đole]

Hahaha prejako Ja tek sad vidio
Pozdrav za oca i za brata blizanca

[Veronica]

Ja predvidjam da ce se na kraju dokazati moja nevinost! Veronika je u teskom obliku paranoje

noooooooooooooooooooooooooo

[Duje]

Hahaha prejako Ja tek sad vidio
Pozdrav za oca i za brata blizanca

pozz i tebi hahahh

[>>Been<<]

EPIZODA 6.

U prošloj epizodi smo gledali : Veronika doznaje da je njen otac, Don Bruno, preživio srčani udar . Juri u bolnicu da ga sretne. Sandy je brutalno napadnuta na glavnom gradskom trgu. Odsječena joj je njena kosa. Inspektor Asteroid se upliće u složene tajne grada, a Hayrolita je sretna jer stvari idu svojim tokom.

Hayrolita se tog jutra probudila sretnija nego inače. Uspravila se i duboko udahnula miris polena koji je dopirao kroz otvoren prozor njene sobe. Ustala je, navukla na sebe svoje krpice i izjurila napolje. Bila je neobično zadovoljno raspletom događaja. Veronika, njena najveća neprijateljica, ima puno većih briga od Lunkesina, što njoj otvara vrata da konačno ostvari ono šta želi.
Dolutala je do Jasminovog bara u kome je jučer bila. Doduše, puno potištenija.
-Izvoli Hayrolita..- Jasmin se činio puno blijeđim nego inače. Na njegovom suhom licu vrištale su prve bore.
-Ja ću pivo... Ali, pričaj mi. Šta ja to čujem da si sinoć imao spasilačku akciju ovdje ?
Jasmin uzde dah i primaknu se Hayroliti.
- Jadni don Bruno.. Samo je pao kao preklan. Još sam u šoku.
Hayrolita se dade u razmišljanje, a onda naglo osjeti zadovoljstvo.

Hejter Janković je nježno grebao po vratima svoga šefa Swedisha. Kad mu je ovaj napokon otvorio, Hejter utrča i pogleda u Swedisha koji je nezainteresirano razgledao slike Yohanninog vrta.
- Šefe.. Uspjeli smo..Sandy je ostala bez svoje kosice..
Swedish podiže glavu i nekoliko trenutaka bolje osmotri suhonjavog starčića pred njegovim očima.
-Odlično Swedish... A sad je došlo vrijeme da ubiješ Vinkya i riješiš se poslijednjeg svjedoka.
Hejter ga je pogledao očekujući nastavak, ali shvativši da ga neće biti procivili :
- Ali.. On.. On nam je pomogao..
- Ne zanima me to – odbrusi Swedish – Ne želim da me neko poveže s tim siledžijom. Ubij ga ili ću se ja pobrinuti da ti zauzmeš njegov grob.
Hejter je još nekoliko momenata frapirano zurio u Swedisha. Njegov prijatelj, tačnije, njegov gospodar od srednjoškolskih dana bio je spreman za svašta, ali da će narediti ubistvo svoje desne ruke, svog egzekutora. To nije mogao očekivati. Ipak, neko je očekivao jer je kroz ključaonicu virilo jedno crno oko koje je čuvši za plan netragom nestalo.

Veroniku probudi sobarica koja ju je oštrim prstom bockala po ramenu.
-Senorita..Ustajte.. Slomićete se na toj stolici.
Veronika se uspravi shvativši da zapravo i nije legla u krevetu već da je sinoć vrativši se iz bolnice zaspala sjedeći u stolcu u svojoj hotelskoj sobi. Nabrzinu ode u kupaonicu i vrati se u jeans hlačama i bijeloj košulji.
- Zaključajte za sobom. – dobaci sobarici dok je izlazila iz sobe.
Željela je posjetiti svoga oca. Sve one mržnje i napetosti koje su se, kao aveti, vratile u njihov odnos izblijedjele su i nestale. Sada je samo željela biti uz njega dok vodi najvažniju od mnogobrojnih bitaka koje je vodio u svom životu. Prošetala je trgom spustivši se na glavnu ulicu. Sjela je u smrdljivi taksi i rekla vozaču da vozi pred bolnicu. Njen rodni grad se tako malo promijenio otkako ga je napustila. Sve one zgrade su tako ponosito stajale na istim onim mjestima, a žućkasti pločnik i dalje besprijekorno blještao pod zraka neumoljivog sunca. Samo su sada neki novi klinci jurili loptu napravljenu od koncu gurkajući jedan drugog u hlad pravljen ogromnim obodima krovova.
-Pred bolnicom smo, gospojice. – promrmlja vozač dozvavši je iz uspomena.
Prije nego što je izašla, Veronika dade vozaču nešto novca. I baš kad je izlazila na topli asvalt baci pogled na drugu stranu ulice. Tamo je u terencu sjedilo poznato lice Marije-Bajagos. Do nje je sjedio neko koga Veronika isprva nije mogla prepoznati. Ipak, te obrve ispod kojih su se protezale glomazne sunčane naočale, to ovalno lice i ta crna razbarušena kosa koja se nadvila na Marijine usne i poljubila ih.
-Oče Misfit, prokleti bili.. – opsova Veronika i isšunja se iz automobila.

Mladoliko lice bilo je oblijepljeno flasterima, ašminka još uvijek razmazana kao podsjetnik na rijeke suza sinoć prolivene. Sandy nije sklopila oka od sinoć. U glavu joj se iznova vraćao fleš. Ona ide ulicom sretna i odlučna da uništi mafijašku hobotnicu. Onda joj s leđa prilazi neko ko je skrio ionako sitne sjene. Jedan potez ruke i više nije imala kosu. Drugi je bio udarac, a treći posjeklina. To je bilo sve čega se sjećala.
Na vratima se pojavi nasmijano, ali pomalo tužno Lunkesinovo lice.
-Lunke, to si ti... – pokuša pružiti ruke prema njemu, ali je on brže-bolje spriječi.
Lunkesina je poznavala još dok je on radio na televiziji Don Brune kao kamerman i tamo upoznao Veroniku. Bila je sretna što ga vidi.
Sjeo je kod nje ni ne pokušavajući ju upitati šta se zapravo desilo. Mahinalno je uhvati za ruku i osjeti toplinu koja kao da je isijavala i grijala cijelu tu neukusno uređenu bolničku sobu. Riječ po riječ i dođoše na temu njihove lanjske avanture. Još minut tišine i strastveni poljubac. Možda to i ne bi učinili da su znali da Veronika, Lunkesinova ljubav, upravo ulazi u bolnicu.

U idućoj epizodi pogledajte : Vinky će pronaći kraj u najnevinijem mogućem obliku, dok će Veronika konačno pogledati u lice Lunkesina. Velvetino i Hayrolita shvataju da imaju puno toga zajedničkog.

[Lunke]

Ne moram napisati da je odlicno,to se podrazumeva...

Janko i Svergi su mi bas interesantni kao Gospodin Brns i Smiters ahahhahaha

Ova Hayrola ce svima doci glave ja vam kazem.

[Lucas]

Bravo, majstore!

[Duje]

[>>Been<<]

EPIZODA 7.

U prošloj epizodi smo gledali : Hayrolitinoj sreći nema kraja, dok Veronika otkriva tajnu o ocu Misfitu i njenoj majci. Lunkesino dolazi u posjetu svojoj staroj ljubavi Sandy slučajno pada na njene čari. Veronica tražeći oca, dolazi pred vrata šokantnog otkrića.

-Izvinite, gdje je tačno soba 202. ? – upita Veronika visoku aforamerikanku koja je nezaniteresirano buljila u papire u svom naručju. Veronika nije mogla vjerovati da je tako brzo zaboravila gdje se nalazi soba u kojoj je ležao njen otac.
- Pravo, pa lijevo. – promuca djevojka i izgubi se iza kuta.
Veronika krenu prema vratima.
-Hmm.. Je li to ovo ? – zapita se pošto shvati da zapravo nema brojeva na vratima sobe. Ljubazno pokuca i uđe u sobu.
U vrućem zagrljaju Lunkesino i Sandy se nisu ni prenuli na pridošlicu. Tek pošto je ona zabezeknuto odložila bravu koja zlokobno vrisnu, Lunkesino se okrneu. Na njegovom licu pojavi se očaj, a u očima strah kakav rijetko ko viđa.
- Ve..Vero.. – zagalami, ali se ona trčeći izgubi s praga sobe.
Lunkesino pojuri za njom i stiže ju tek kod prijemnog pulta. Nije se odazivala na njegove pozive, pa je snažnim pokretom ruke povuče za meko rame i okrenu prema sebi. Ponovo se nađe oči u oči s tim prekrasnim stvorom.
-Veronika..
- Pusti me.. – procijedi ona i bijesno odmahnu rukom.
- Zašto mi nisi javila da si došla ?
- Pa zašto bih ?! Vidim da ti ide sasvim dobro sa Sandy i bez mene. Ili si možda želio da ti neko drži svijeću dok se cmačeš s njom ?!
- Ali.. Čekao sam te..Otkako si otišla prije toliko godina, svaki sam dan molio Boga da mi te vrati, a kad sam te jučer vidio izgubio sam razum...
-Bogme si ga dobro izgubio s obzirom da si otrčao prvoj koja ti je željela pružiti utjehu- Veronika napravi grimasu kojom imitira Lunkesinov izbezumljeni izraz lica.
Nekoliko ljudi uznemireni bukom znatiželjno su ih prisluškivali.
- To je bio trenutak slabosti. I ti znaš šta sam imao s njom i došao sam ju posjetiti nakon što ju je sinoć neko napao na trgu.. I onda je sve tako nesretno se posložilo..
U tom trenutku pokraj njih prođe Marija-Bajagos. Imala je glomazne crne naočale i bila je odjevena u lila dvodjelić. Vidjela ih je, ali se nije zaustavila. Samo su joj oči lutale ispod naočala.
-Je li ono..
-Da to je Marija-Bajagos.

Hayrolita je već polako gubila strpljenje. Dogovorila se s njim tačno u podne, ali se njegova neugledna figura još nije nazirala u hladnom i mračnom uličnom prolazu. Kad je već pomislila da bi mogla otići, začu se kuckanje štapa koje se približavalo niz ulicu. Bio je to Velvetino.
-Ovdje sam...-šapnu Hayrolita sretna i pomalo ljuta.
Velvetino ču njen poziv i okrenu se. Nespretno je pozdravi.
-Kako si ? – upita ga Hayrolita razgledajući slijepca koji je uvijek bio odjeven kao da je dolutao iz filmova 50-tih.
- Dobro, Hayrolita... Mogu li znati čemu dugujem ovaj učitivi poziv ?
-Naravno. Stvar je slijedeća. Mi imamo nešto zajedničko.
-Ozbiljno ? – čak i na njegovom bezizražajnom licu primjetiše se bore sumnje. – Šta to ?
- Ti voliš Veroniku, a ona voli mog muškarca.. Mislim da ti je sad jasno..
Velvetino se stade češkati po bradi..
-Shvatam... I šta želiš da poduzmemo..
-Hmm..Nazovimo to partnerstvom u osvajanju željenih ciljeva.
Velvetino je prekide.
-Postoji jedan uslov.
-Koji ?
-Nećemo birati sredstva.

U svom skromnom i smrdljivom stanu, Vinky je užurbano pakovao ono malo ličnih stvari koje je imao. Ostale su mu još samo sekunde prije engo njegov krvnik pokuca na vrata.
-Vražje čarape..-reče pošto mu jedne ispadoše ispod kreveta.
Znao je da će mu saradnja s tim pokvarenjacima iz „Swediš mafije“ kad-tad doći opasno blizu glave.
Odjednom začu se kucanje na vratima. Zapravo Vinky nije bio siguran je li to stvarno bilo kucanje ili mu se od lupanja srca učinilo to strašno udaranje. Kad se kucanje ponovi on brže-bolje povuče zatvarač i krenu prema prozoru. Skočit će s drugog sprata. Sve da ne padne u šape Hejteru. Ipak, radoznalost mu ne dade mira. Pažljivo se privuče vratima i pogleda kroz špijunka. Bila su to dvojica dječaka običenih u odore crkevnih ministranata. Vinky osjeti nalet olakšanja.Otvori vrata :
-Hvaljen Isus, mi smo Djole i Duje i došli smo da vam oduzmemo život.

U idućoj epizdodi gledajte : Hoće li Duje i Djole uspjeti sakriti svoju tajnu, te kako će Don Bruno reagovati kad sazna za ljubankanje njegove žene sa svećenikom. Inspektor Asteroid će imati težak dan.

[>>Been<<]

Ovo je epizoda planirana za jučer, ali me nije bilo, pa je nisam stigao postati

[Duje]

-Hvaljen Isus, mi smo Djole i Duje i došli smo da vam oduzmemo život.

HAhHAHHAHAHHAHHAHHAHHAHHHHA

[HaYrOLa]

Znao sam da cu na kraju ipak biti najveci zlikovac Al` dobro, opravdavajuce je to sto cu to raditi zi ljubavi, mada... sad i nije vreme da se ja pominjem u kontekstu ljubavnih akcija, smoren sam uzasno ovih dana upravo zbog ljubavi

[Cvjećko]

-Hvaljen Isus, mi smo Djole i Duje i došli smo da vam oduzmemo život.

HAhHAHHAHAHHAHHAHHAHHAHHHHA

Najjači dio, ahahahahahhahaha!

[Lucas]

lajkam!

[>>Been<<]

EPIZODA 8.

U prošloj epizodi smo gledali : Dugoočekivani susret Lunkesina i Veronika i nije prošao kako su oni to željeli. Dok njih dvoje ne mogu pronaći zajednički jezik, njihovi neprijatelji su udružili snage. Vinky će naučiti tešku životnu, tj. Neživotrnu lekciju.

I prije nego je Vinky išta uspio reći, nakratko je začuo pucanj, a onda osjetio neizdrživ bol. On više nije postojao.
Duje nabrzinu nabora svoju snježnobijelu mantiju i ispod nje stavi revolver.
-Jedan manje... – prozuji Djole i njih dvojica se izgubiše ispred vrata.

Don Bruno je bio puno bolje nego prošli put. Sjedio je na svom bolničkom krevetu u svilenoj pidžami i jeo žitarice s mlijekom. Neobično ga je veselilo to što je opet sa svojom Veronikom. Ona ga je držala za ruku i zabrinutim pogledom posmatrala njegovu gotovo dječačku ludost. I u njoj se vodila bitka : da li da kaže ocu ono što je vidjela na putu do bolnice ili da se pridruži armiji ljudi koji su njenog tatu smatrali rogonjom i šutjeli o onom što je itekako očigledno. Ipak, bilo joj je kudikamo lakše nego jučer. Sad je srela Lunkesina s kojim je dogovorila susret u njegovoj cvjećarnici- danas u pet.
- Oče, željela bih ti nešto reći...
-Izvoli kćeri..- reče on nakon par sekundi.
- Radi se o Mariji-Bajagos.
Netragom nestade ona razigranost sa Bruninog lica. On odloži zdjelu sa žitricama na noćni ormarić i zagleda se u prazninu. Onda opet u Veroniku.
- Rekao sam ti da ne želim više slušati de objede na njen račun.
- Ali ovaj put se ne radi o maminoj smrti..
-Ama ne zanima me.
Veronika naglo osjeti očaj koji je nadolazio u njoj.
-Uredu. Ženu ti kreše lokalni svećenik, a ti ovdje ko zadnji majmun u jadnoj svilenoj pidžamici izigravaš vjernog supruga. – izlanu Veronika bijesno zarivši nokte u očev pokrivač.
Bruno je blijedo pogleda. U njegovim očima nazirao se šok.
U sobu utrča u tom trenu Marija-Bajagos. Primjetivši neobičnu tišinu, ona upita :
-Jesam nešto propustila ? – a oči joj stadoše kružiti po sobi.

Da nije bilo turobnih misli, inspektor Asteroid bi baš uživao u tom proljetnom prijepodnevu. Ovako je sjedio u kafiću „Kod Jasmina“ u rukama držeći novine, a praktički ne čitajući ni slova.
- Izvolite kafu.. – reče Jasmin i spusti šoljicu na stol. – Lijepo jutrro ?
- Bilo bi.. Ali inspektoru za krvne delikte nijedno jutro nije dovoljno lijepo.
- Zar je toliko posla u današnje vrijeme ? – upita Jasmin i brižljivo se zagleda u umornog inspektora.
- Naravno.. Evo baš su jednu novinarku sa ovdašnje televizije napali. Odsjekli joj kosu i pretukli je. Starašan zločin za ovako malen grad.
-Znam za to. Baš sam čitao u novinama. I imate li ideju ko bi to mogao učiniti ?
-Ne.. Zasad ništa.. Ta novinarka, Sandy šuti kao zalivena, pa nikakve koristi od njene ispovijesti.
Obojica nakratko zašutiše, a onda se Jasmin dosjeti.
- Kad smo već kod ispovijesti, zašto ne posjetite lokalnog svećenika, Misfita, on sigurno zna prljave tajne ovdašnjih tajkuna.
-Dobra ideja.. – reče Asteroid i izvadi novčanicu iz džepa. U tom trenutku začu se zujanje u njegovom voki-tokiju : „Baza zove Komet. Baza Kometu : Šifra 55780“
-Još jedno ubistvo ?! – izbezumljeno vrisnu Asteroid

-A gdje ste vas dvojica bili ? – otac Misfit je stajao na vratima crkve i s prijetećim prstom korio Duju i Djoleta. – Gospodo, ovo napuštanje crkve bez mog znanja i izvjesno slušanje proameričkih sodomki i gomorki će vas doći tačno deset minuta klečanja na kukuruzu i dva čišćenja kompletne kapele.
- Dobro oče.. – horski će njih dvojica.
- Bog zna gdje se vas dvojica skitate..
Djole malo podignu glavu i pogleda Misfita, ali ne u oči, što bi ovaj jamačno protumačio za smrtni grijeh i nadodao još koji minut na kukuruzu.
-Otišli smo do nekih drugova po neke igračke.
-Kakvih drugova ? – prekide Misfit – Vas dvojicu obrazujem ja, ne igrate s tim poganim mještanima, pa kakve zaboga vi imate drugove ?
- Drugove iz crkvenog zbora...
- Gubite mi se s očiju.. –procijedi otac Misfit.
Kako je ustajao Duje zadignu mantiju. Nešto pođe po zlu i teški revolver pade na mramorni pod odjeknuvši praznom crkvom. Otac Misfit se frapirano zagleda u dugačku cijev blistavog pištolja.
-Ovo vi zovete igračkom ?

[Cvjećko]

Ajmeee, premoćno, al' zar nisam ja trebao ubiti Vinkyja, otkud sad Duje?

Najzanimljiviji kraj, vrhunac!

[asteroid]

„Baza zove Komet. Baza Kometu : Šifra 55780“

hahhaha zakon

[Lunke]

Definitivno si majstor za ovakve stvari...yaista 10 za inspiraciju.

Ova mala dvojica su me bas iznenadili,ja ocekujem da ce Janko ili Hayrola ubijati,kad ono crkveni decaci ahhahahahahah

[Duje]

uuu

[The Đole]

Hahahahaha Duje, najjači smo!

[Sponsored content]