Re: Otrovna Ljubav

[>>Been<<]

EPIZODA 9.

U prethodnoj epizodi smo gledali : Vinky je ubijen. Asteroid je šokiran ekspanzijom kriminala u mjestu. Bruno je šokiran kad čuje da je Marija imala aferu sa Misfiton. On pak otkriva mračnu tajnu svoje dvojica vrckastih ministranata.

Duje i Djole ga pogledaše. Jedan pogled u Misfita drugi u pištolj koji se činio sve većim. Naglo, Misfit se sagnu i zgrabi pištolj.
-Ovo se nije desilo... Razumijete. Nije se desilo !!!
Uze pištolj, strpa ga u džep i nestade iza oltara.

-Molim ?! Ti me optužuješ da spavam sa svećenikom. Pa dobro djevojko, jesi li ti pila kakve aldehide ili ketone ? Čuj sa svećenikom.. – posprdno se nasmija Marija-Bajagos.
Ipak na njenom 45-ogodišnjem licu jasno se ocrtavala nervoza koju je pokušala prikriti rashlađivanjem tankom lepezom.
-Nisam rekla da spavaš, ali sam te vidjela da se ljubiš. I to upravo ovdje pred bolnicom ?
-Evo je opet... Ti očigledno haluciniraš. I to ne samo to, još me i proganjaš i pratiš. Jel ja treba da se brinem za svoju sigurnost ? – Marija ju pogleda odriješito i hrabro
- Ne znam.. Ako te počnu proganjati sve porodice koje su uništila, itekako trebaš..
I baš kad je Marija htjela nešto dobaciti, Don Bruno podiže ruku i dade im znak da zašute. Njih dvije to učiniše. On zatim pogleda u Veroniku, pa u Mariju, a onda pravo u svoj naborani dlan.
-Veronika dušo, ne možeš tako grubo dolaziti i napadati ljude bez ijednog jedinog dokaza. Ti si ovdje došla da optužiš ženu koju volim, a da to što tvrdiš možeš potkrijepiti samo riječima..
-Mogla sam si i misliti.. – buknu Veronika skočivši kao bičem ošinuta. – Znala sam da ćeš povjerovati ovoj kriminalki i preljubnici...
Veronika više nije mogla izdržati u toj prostoriji. Uze svoju torbicu i izjuri napolje. Trebalo joj je zraka. Izdana je po drugi put, od jedne te iste osobe.

Lunkesino naglo skoči vidjevši Hayrolitu na vratima svoje cvjećarne.
-Izvolite ?
-Ooo što smo službeni danas ? – Hayrolita hrabro ušeta u polutamo obavijenu mirisnu cvjećarnu.
Lunkesino se sad činio puno veselijim i raspoloženijim nego jučer. Čak se i malo smješkao na Hayrolitine nasrtaje.
- Hayrolita, ne bi se smjela ovdje zadržavati. Ili kupi nešto ili šetaj.. – reče sa blagim osmijehom.
- Ne tražim ništa. Samo jednu kaficu da popijemo, pa idem.
Lunkesino razmisli na trenutak. Nekoliko minuta neukusne kafe i barem na nekoliko dana Hayrolita će ga se okaniti.
-Znaš šta ?! Ajde da i to odradimo.
-Odlično ! – ciknu Hayrolita i iz papirnate vrećice izvadi dvije kartonske čaše- Kafe već imamo ? Samo da vidim... – stade prebirati po vrećici. – Da, ovo je tvoja. - pruži mu kafu.
Lunkesino u želji da što prije sve to završi nagnu napitak i opeče usnicu . Kafa je bila neobično slatka i mirisna. A onda osjeti kako mu se naglo spava. Još jedan gutljaj i on izgubi svijest.

-Riješeno... – ispod glasa reče Hejter sjedeći u istom onom stolcu kao i ranije.
Swedish se činio zadovoljnim. Češkao je svoju ćelu, a drugom rukom uzimao kubansku cigaru.
- Hoćeš ? – ponudi Hejtera . On odmahnu glavom – A sad spektakl ! Došlo je vrijeme da se riješimo i poslijednjeg bastiona HSC-a. Vrijeme je da završimo započeto i konačno ubijemo tog Brunu.
-E to mi se već sviđa.. – procvili Hejter i zlokobno se nasmija.

Veroniki je pasao popednevni san u svojoj hotelskoj sobi. Razbistrila je um od jutrošnje svađe i sad je osjećala neobično zadovoljstvo zbog susreta sa Lunkesinom. Danas su se u bolnici dogovorili da u pet sati dođe u njegovu cvjećarnu, pa će onda na jedno piće kako bi se dobro ispričali. Falio joj je, ma koliko se trudila da to ignorira. Dok je proilazila ulicama grada primjetila je koliko je on zapravo lijep bio tog majskog dana. Zapravo, njena duša je bila lijepa, pa joj se sve i činilo takvim.
Bližila se cvjećarni, a svakim novim pređenim pedljom srce joj je stalo sve jače lupati.
-Smiri se, glupačo.. –reče sebi u bradu. – NE dozvoli sebi luksuz da opet padneš na istu foru.
Mali natpis „Lunkesinovi zumbuli „ najavi to mjesto na kojem je, prisjeti se, prije tačno tri godine prvi put vidjela Lunkesina. Sada se spremala za novi susret i nekako se potiho nadala, i novi početak. Zamijeti zatvorena vrata cvjećarne što joj se učini čudnim. Lunkesino to nikad nije uobičavao raditi. Ona pokuca, ali niko ne odgovori. Još jedanput. Opet ništa. Zatim pažljivo otvori vrata i uđe u mračnu i mirisnu prostoriju. U cvjećarni nije bilo nikog, ali su zato iz pozadinske prostorije dopiral i čudni zvuci.
Veronika priđe vratima i pokuca. Zvuci se ne stišaše. Ona otvori vrata i ugleda Hayrolitu kako leži ogrnuta plahtom i ljubi polugolog i usnulog Lunkesina. Hayrolita odglumi vrisak.
-O moj Bože ... – kriknu Veronika i uhvati se za glavu osjećajući se kao da će eksplodirati svakog trenutka.

[Lucas]

Ovo na kraju je odlično. Najbolja epizoda dosad!!!

[>>Been<<]

EPIZODA 10.

U prethodnoj epizodi : Misfit odlučuje zaštiti svoje ministrante, dok Don Bruno odbija povjerovati u Veronikinu priču o Mariji-Bajagos i njenom ljubovanju s Misfitom. Hejter i Swedish odlučuju preći na krupne ribe, a Hayrolita iskorištava otrovanog Lunkesina.

- Aaaa ! – vrisnu Hayrolita i pokri se bijelom plahtom.
Veronika ju je gledala par trenutaka. Trebalo je nešto vremena prvo da se oporavi od šoka, a onda da prepozna ženu koja je ležala uz Lunkesina. Odjednom osjeti da će povratiti, brže-bolje se okrenu i u nekoliko koraka se izgubi iz cvjećarne. Sunce je naglo zašlo. Tamni i sjenoviti oblaci su naglo prekrili nebo tjeravši sunčevi svjetlost s njega. Mirisalo je na kišu. Veronika stade pokraj jednog stabla jablana u parku. Sve se činilo tihim i spremnim na nadolazeće padavine.
- Plačeš ? – začu se dobro poznati glas. Bio je to Velvetino koji se kao avet privukao s leđa.
- Ovaj.. . – Veronika je djelovala izgubljeno. – Ne, alergija.
-Znam šta se desilo. Čuo sam sve.. – prekide ju Velvetino.
Veronika zašuti i još grčevitije zajeca.
-Hajde, hajde.. Nije on vrijedan tvojih suza. Još jedna svinja kao i svi ti ljepotani. – Velvetino joj bojažljivo stavi ruku na rame, a ond aje privuče u zagrljaj. – Isplači se, biće ti lakše.. – reče dok se na njegovom licu ocrtavao ponosan i samodopadan osmijeh.

Sandy je čula da je Don Bruno završio u bolnici i to joj se učinilo baš čudnom slučajnošću. Dok je navlačila košulju i pakovala svoje stvari primjeti da bi bila dobra ideja da svog šefa malo posjeti. Zgrabivši torbu doluta do susjedne sobe i pokuca. Tihi, ali snažni glas odgovori pozivajući ju da uđe-
-O, to si ti Sandy..
- Da, čini se da svi putevi vode u bolnicu.
-Čuo sam šta ti se dogodilo. To je strašno. – Bruno odahnu i zagleda se u njeno izgrebano, ali svejedno izvajano lice. – Misliš da je povezano s...
- Da, mislim. Tačnije, sigurna sam. Ljudi koji su me napali i odsjekli mi kosu, željeli su jedno – da prestanem pisati o događajima na HSC-u. To je očigledno.. – Sandy je govorila brzo kao da se boji da nešto ostane prešućeno.
- Misliš li da je dobra ideja da to.. – Don Bruno stade gestikulirati – objavimo u programu ?
- Ne.. Još ne. Još će svi ti Swedishovci vidjeti s kim imaju posla.
Don Bruno opet utihnu i pronicljivo se zagleda u Sandy.
- Sandy, moraš biti jako, jako oprezna. Ovo je očito bilo samo upozorenje.
Sandy poslušno, ali nevoljko klimnu glavom i odbočivši se za krevet ustade. Prije nego što je izašla baci pogled na Don Brunin noćni ormarić, a onda osjeti da joj hladan znoj lagano curi niz čelo. Slike one večeri stadoše se u cikličnim naletima vraćati pred oči.
-To je on... – prošaputa, a glas se onda pretvori u paniku – To je čovjek koji mi je ovo učinio. – pokaza prstom na sliku tamnoputog, debelog muškarca ispod čije je slike pisalo : UBIJEN !

Doktor nuklearnih znanosti, Leo, sjedio je sa svojim dobrim prijateljem inspektorom za krvne delikte Asteroidom. Novonastala dešavanja mogao je u pravom svjetlu čuti samo od tog čovjeka koji se činio umornijim i starijim nego ikad više..
- Tako da ne znam ni sam šta da činim.. – otpuhnu Asteroid i zagleda se u naborano Leovo lice.
- Da, doista čudno. Jedno ubistvo i jedan napad u gradu sa ovako malo stanovnika je uistinu rijetkost koju ne pamtim otkad sam ovdje. Ali, ono zbog čega sam te zvao također je vezano za to.
Asteroid se primaknu. Nevješto igranje snimkom vokalne izvedbe nekog olinjalog gayčeka, Erica Saade, ostavila ga je trajno nagluhim na lijevo uho.
-Vjerovatno znaš mog prijatelja Don Brunu..
- Don Brunu sa Don Bruno TV-a ?
- A ne, Don Brunu sa Swedish TV-a – nasmija se Leo – Nego kojeg drugog ? – zapitavši se otkud Asteroidu prilika da bude detektiv. – On je imao srčani udar prije sedam dana.
- Da ? - Asteroid to, sudeći po izrazu lica, nije znao.
-Ja mislim da je otrovan – Leo odmah pređe na stvar.
Asteroid ga pogleda, a onda reče :
-To bi moglo objasniti neke stvari.

Djole i Duje su sjedili u istoj onoj sobi u kojoj je Hejter sjedio prije nekoliko dana. Sada je Hejter kao papiga na ramenu kapetana gusarskog broda, stojao iznad Swedishove glomazne fotelje, dok je ovaj posmatrao dvojicu mlaidća ispred sebe.
- Moram priznati, ovo ste odradili impresivno.
- Da, glede toga.. Moramo vam nešto reći – Duje prošapta – Ispao je nam je pištolj pred ocem Misfitom, ali smo se izvukli rekavši da smo gađali golubove.
Swedish osjeti ubilački nalet bijesa.
- Šta ?! Uspjeli ste i ovo zajebati. Pa tako mi i treba kad posao života predajem u ruke dvojici nesposobnjakovića. Hejter, ubij ih...
Hejter ciknu i skoči prema njima.
- Ili ipak ne.. Zatrebat će nam još-

[Marijo]

pre preeee dobrooo

[^.^ Swedish Hero]

-moja uloga je najbolja za sad. Ahahaha, muhaha...

[Cvjećko]

-moja uloga je najbolja za sad. Ahahaha, muhaha...

Totalno!

[Lucas]

[>>Been<<]

EPIZODA 11.

U prošloj epizodi smo vdijeli : Sandy prepoznaje lice osobe koja joj je odsjekla kosu u novinama. Dok Veronika traži utjehu u Velvetinovu naručju, inspektor Asteroid i dr. Leo su na pragu velikog saznanja. Hejter i Swedish odustaju od likvidacije Duje i Djoleta.

Sandy je ušla u prazne prostorije redakcije. Bilo je tako neuobičajno tiho. - Dok mačke nema, miševi kolo vode.. – pomisli ona s podsmijehom sjetivši se dana kad su pod strahom od otkaza svi Brunini novinari jurišali zgradom.
Sjede za svoj računar. Bio je to njen mali, lično uređeni kutak s čijih zidova se smješilo lice njenog kanarinca Amaurya. Da, smješilo se. Bio je to neobično simpatičan kanarinac. Nešto joj ponese ruku i ona uključi računar. Zaslijepljujuća slika desktopa ubrzo bi zamijenjena sa mail-preglednikom. Pored sad već uobičajnih poruka građana koji su, pročitavši u novinama šta joj se desilo, slali ozbiljne izraze zabrinutosti i želje za dobrim zdravljem. Ona ih letimično pregleda, a onda joj za oko zape jedan mail. Adresa : vinky-onaj-sa-zelenim-slusalicama-na-avataru @ placeniubica.com. Kliknu i otvori poruku :
„Ja sam Vinky Delsavatore, radnik Swedisha Heroosa sa Swedish TV-a. Ja sam one noći odrezao kosu i pretukao vas jer je to bila poruka moga šefa za vas da prestanete obaviještavati javnost o prljavim radnjama na HSC-u. Sad sam ja na meti Swedisha koji me želi ubiti. Ovo pišem da vas obavijestima da, ukoliko se bilo šta desi meni ili mojoj porodici, odmah obavijestite policiju o pravim krivcima. Dokaza ima još, samo ih treba naći. Vi me ne pokušavajte pronaći. S novim identitetom sam, u trenutku dok ovo čitate, hiljadama kilometara daleko, možda i na novom kontinentu. Izvinite, Vinky“.
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati šta je upravo porčitala. Onda još jednom pročita, a slika joj se iskristalizira posve jasno. Čovjek koji ju je pretukao bio je upravo taj Vinky koji je, ako se ne vara, jučer pronađen mrtav. Da, bilo je tako. Slagalice se posložiše. Nakon nje, Swedish se ustremio na svog ličnog likvidatora. Bio je to krunski dokaz kojim će jednom zauvijek sravniti sa zemljom tu mafiju. Kliknu na PRINT. Print tužno zaječa.
-Prokleti papir. – reče i poput munje pretrča u ured preko puta. Sa stola uhvati rukohvat papira za printer.
Vrati se u svoj ured. Tek što sjede za stol primjeti da njenog računara više nije bilo.

Marija-Bajagos je tog predvečerja pohitala u crkvu. Imala je samo par minuta da se vidi sa Misfitom prije nego rpvi vjernici počnu pristizati na ispovijed. Nije joj trebalo još znatiželjnih pogleda. Ušavši u crkvu ona zateče Misfita kako skrušeno sjedi u prvom redu i moli se. Sačeka par trenutaka, a onda priđe i poljubi ga u obraz.
-Došla si ?
- Jesam.. Ali nemam dobre vijesti... – Marija-Bajagos u njegovim očima ponovo potraži onu iskru čovječnosti, ali naiđe na hladan i bolan zid bezosjećajnog buljenja u koje je nekako nagonski bila i zaljubljena.
-Šta je to tako loše ?
- Vidjela nas je ona mala Veronika. Danas, pred bolnicom.
-Pas mate.. – izlanuz Misfit i ugrize se za jezik – I šta je uradila ? – Misfit je zaobiđe i poče kružiti ispred oltara nervozno i pun zebnje.
-Rekla Bruni. – tiho, kao da strahuje od njegove reakcije, reče Marija
Misfit zastade, pogleda je ledenim pogledom, a ona na brzinu odogovori.
- Nije joj povjerovao.
Misfit odahnu. Nekoliko metara dalje, ugodno ušuškan iza nekih statua, čučao je inspektor Asteroid koji se dao opkladiti da Marija-Bajagos nije došla na ispovijed.

Lunkesino se probudio sa jakom glavoboljom. Polugol, u ostavi svoje cvjećarne. Ništa nije shvatio. Zadnje čega se sjetio bila je ona odurna Hayrolitina kava i nekoliko zvjezdica koje su mu zaplesale pred očima. Onda se sjetio da je ranije tog poslijepodneva trebao imati spoj sa Veronikom. Lunkesino se očajnički uhvati za glavu shvativši da je njegov drugi vlak upravo pobjegao pred nosom.

Veroniku je Velvetino pratio kući. Nakon dugotrajne šetnje tokom koje mu je stalno pomagala u izbjeganju prepreka, dokle se slijepi mladić pravdao da se samo šali i da se može kretati bez problema,a a onda se opet zabio u neku saksiju, željela je otići u Bruninu vilu i uzeti neke stvari koje je željela. Bile su to neke uspomene na njenu majku za koje se nekako potajno nadala da su uništene od strane Marije kako bi izronila pred Brunom sa novim dokazom o bezobrazluku njegove nove žene.
- Veronika, želim ti samo napomenuti da ću ja uvijek biti tu.
Veronika ga pogleda. Mješavina sažaljenja i iskrenog grizodušja opet joj dopre do svijesti.
-Velvetino, žao mi je da budeš rezerva u mom životu. Sigurno ima gomila djevojaka koje bi željela da im daješ bar dijelić ove pažnje.
On se posprdno nasmija nespretno se naslonivši na ogradu njihove vile.
- Bolje mi je biti rezerva onoj koju volim i za koju bih učino sve, nego u prvoj postavi nekoj bezveznjači. Uostalom, tih bezveznjača nema puno. Priznat ćeš, slijepci i nisu na top listi poželjnih neženja.
Ona se iskreno nasmija. Rijetko se smijala zadnjih dana. Imao je čudan, ali zdrav smisao za humor i voljela je tu njegovu stranu. No, ma kako se trudila prema njemu je osjećala samo blago prijateljstvo koje je, s vremena na vrijeme, variralo.
Ona ga pozdravi, a on dobaci par šarmantnih riječi i otkaska niz ulicu. Veronika ušeta u vrt koji se tog predvečerja činio neobično mračnim i jezivim. Pred kućom nije bilo parkiranih automobila.
- Super, uzmem mamine stvari i gibam odavde. – reče ulazeći pomoću šifre koju je znao svaki član porodice.
U trenutku kad je ušla u dnevni boravak koji je po običaju odisao neukusom i kičem, odjednom nastade mrak.
-Nestalo struje ? – reče i osjeti nalet jeze uz kosti.
Odrješiti koraci su joj se približavali.

[sandy]

Super, Amaury, haha

[Lunke]

Hayrola poboguuuu,pa šta mi to učini

Inače ja sam poslednje 3 epizode tek sad pročitao,ovo sam bio totalno zapostavio.
Sad je serija baš u žestokom zapletu...ne moram ni da napominjem da je odlično odradjeno,svaki detalj bezprekorno

[HaYrOLa]

Hayrola poboguuuu,pa šta mi to učini

Inače ja sam poslednje 3 epizode tek sad pročitao,ovo sam bio totalno zapostavio.
Sad je serija baš u žestokom zapletu...ne moram ni da napominjem da je odlično odradjeno,svaki detalj bezprekorno

tako se bori za svog pastuva

[>>Been<<]

EPIZODA 12.

U prošloj epizodi smo svjedočili : Sandy doznaje pozadinu napada na nju, ali potom njen kompjuter misteriozno nestaje. Asteroid je sakriven u crkvi i sluša čudan razgovor Marije i Misfita. Za to vrijeme, Veronika je u svom praznom rodnom domu u kojem na čudan način nestaje struje.

Kad su se koraci približili i kad je osjetila hladno prisustvo nekog tijela, na usta joj neko snažnom rukom stavi neku krpu. Pokušala se oteti, grčevito mahala rukama, a onda primjeti da krpa čudno miriše. Bio je to metanol. Prije nego se sjeti kako on djeluje na ljudski organizam, osjeti da joj otkazuju noge, a glava kao da otiče. Onda se struši, a zadnje što osjeti bio je pad u nečije mračno i snažno naručje.

Asteroid osjeti da ga ruka nekog sveca na ikoni podbada u predjelu leđa. Bilo je strašno neugodno stajati na toj galeriji, pogotovo zato što u zadnjih nekoliko trenutaka nije čuo ništa pametno iz razgovora Misfita i Marije. Samo nekakvo gugatanje. Onda ipak naglo stvari postadoše jako, jako interesantne.
-Ovo ti vraćam. – Marija uze neku bočicu i pruži ju Misfitu. Ovaj se zagleda zainteresirano u plavičastu bočiču.
-A ovo je ? – upita nakon nekoliko trenutaka.
-To su oni lijekovi koje sam upotrijebila da Br... – i baš kada htjede reći zašto su joj bili potrebni ti lijekovi, začu se zaglušujući trasak koji odjeknu crkvom. Asteroid je naslonivši se strušio jednu veliku keramičku ikonu koja se uz prasak razletjela svuda po mramornom podu crkve.
Misfit prvo poskoči, a onda se zagleda u galeriju. Asteroid navuče crnu, pljačkašku masku, i poput fantoma iskoči kroz maleni prozorčić na vrhu crkve. Zatim nestade u majskom predvečerju, dok su Marija i Misfit ubrzano shvatali da su možda učinili i prvu pogrešku u svom, na oko, savršenom planu.

Swedish je nezainteresirano razbacivao neke ljubičaste komadiće hrane po svom ogromnom tanjuru.
- Ovaj put smo imali sreće, ali idući put... – ispod glasa reče nakon nekoliko minuta.
- Da, šefe.. Ali evo, sad sam joj obrisao svu poštu i uklonio račun sa messagengera. Nema šanse da išta pronađe. – Hejter je sjedio na drugom kraju sobe i s primjetnim oduševljenjem posmatrao računar ispred sebe. – Da joj vratimo računar ? – upita
-Nećemo rizikovati...
- Ima li kakvih novosti od Duje i Djoleta ? – upita Hejter ne sklanjajući pogled sa monitora.
- Hmm.. Već mi je prilično sumnjivo da se nisu javili. Prošlo je već više od pola sata. Dogovor je bio da dođu ovamo u 20:15, a sad je – on pogleda na zlatni, debeli, ručni sat – blagi bože, 21 sat.
Dok je to izgovarao začu se buka u predvorju. Nakon nekoliko trenutaka u sobu uletje Duje. Njegova ministrantska mantija činila se razbarušenom i poderanom, a on samo ličio je na nekog ko se dobro naradio negdje.
-Gospodine, imamo problem..
Swedish ustade i baci viljušku, a nekoliko komada hrane se razletje svuda po sobi.
- Znao sam da vi ništa ne možete uraditi, a da to ne završi s nekim problemom.
- Nismo uspjeli oteti Brunu..
- Začudio bih se da jeste. E ovaj vam put ne gine dva metra pod zemlju...
- Ali imamo nešto bolje – prekide ga Duje na čijem se licu polako otkrivao samozadovoljni osmijeh.
- Šta je bolje od Dona Brune u mojim šakama ? – vrisnu Swedish.
- Imamo njegovu kćerku Veroniku.

Kruno-Slavitos je besciljno lutao ulicom. Noć kao i svaka druga, a on jednako ušlagiran i depresivan gmizao je ulicom u potrazi za dovoljno velikom kutijom koja će mu večeras poslužiti kao kuća. Odnekud začu glasove. To je bilo neobično s obzirom da ti glasovi ovaj put nisu dolazili iz njegove glave već iz susjedne ulice u kojima se neko žestoko prepirao. Dovuče se do prolaza i pogleda u ulicu koju su ograničavale žućkaste kuće gradske gospode.
- Cilj je bio seks. A ne praćenje do kuće.. To je bio dio dogovora. – Hayrolita, koju je znao kao ženu čija je slika stojala na oglasnoj ploči crkve u rubrici „razvratnik godine“, korila je slijepog pjevača Velvetina.
- Ti si svoj dio dogovora odradila.
- Jesam, naravno. Kakvo je to pitanje ?! Ali sada zbog tvoje nesposobnosti imamo jednu polovicu u svojim rukama, a drugu, boga pitaj gdje.
- Nisam mogao. Nije bila fora. Skužila me je.
-Bože, Velvetino ! Pa ti u svemu vidiš neke skrivene poruke.
Velvetino se nasmija :
- Ja ne vidim ni prst pred nosom, a kamoli skrivene poruke.
Kruno-Slavitos opapi svoj pištolj. Još uvijek mu je stajao napunjen za pojasom. On ga lagano izvuče i neprimjetno se prikrade Hayroliti iza leđa.
-Hayrolita, pazii ! – vrisnu Vevletino
Hayrolita ciknu i okrenu se. Vidjevši crvenokosg mladića u majici bez rukava kako joj drži uperen pištolj u lice, ona čučnu pokrivši glavu rukama.
- Čekaj malo – reče ona naglo skočivši na noge - Kako si ti vidio da je on iza mojih leđa ?

[>>Been<<]

Izvinjavam se što sam u petak zaboravio staviti epizodu. Zaboravio sam totalno !

[Mara]

Ja sam propustila par epizoda, ali nadoknadicu to

[Lucas]

Uvijek neki drugi likovi u akciji... Odlično!

[HaYrOLa]

Ubice meeeeeeeeeeeee

[Lucas]

Ubice meeeeeeeeeeeee

Nećeeee!

[>>Been<<]

EPIZODA 13

U prošloj epizodi smo gledali : Djole i Duje otimaju Veroniku, a Swedish to dočekuje sa oduševljenjem. Asteroidu najbitnija informacija tokom prisluškivanja propadne zbog njegove nespretnosti, a na oko banalna pljačka otkrit će Velvetinovu veliku tajnu.

-To sam...Ovaj.. osjetio sam ja to.. Mi slijepi.. osjetimo – vidno zbunjeni Velvetino drhtavim je rukama popravljao sunčane naočale koje je inače nosio.
Hayrolita ga je zbunjeno gledala.
- Ne, ne.. Ovdje nešto nikako nije uredu. – reče, a onda se okrenu Kruno-Slavitosu. Koji k*** ti glumiš s tim pištoljem. – Hayrolita odšeta odmjerenim i snažnim korakom u tamu, a Kruno-Slavitos i Velvetino ostadoše zbunjeni i preplašeni.

Don Bruno je tog jutra odlučio ne otići na posao. Sjedio je u svojoj luksuznoj kuhinji dok je sluškinja Andrea Šušnjara skakutala naokolo noseći mu čas sok od narandže, čas čajne kolačiće, čas sok od banane i sva ostala njemu draga jela i pića. On je listao svoje najdraže novine La Helie koje su i jutros donijele opsežan prilog o ubistvu traženog plaćenog ubice Vinkya, ali i o napadu na njegovu novinarku Sandy koja ga je jučer posjetila. Bilo je tiho,a kuhinja je mirisala na dom. Iz vana je dopirao pritajeni zvuk kosilice jer su vrtlari kosili travu, a opori miris otkosa uvlačio se u nosnice. Odjednom Andrea zadihani uleti kroz vrata takvom silinom da se ona stadoše klatiti kao da će svakog trenutka otpasti.
- Don Bruno.. Imate telefonski poziv. – reče jedva dolazeći do glasa
- Rekao sam da danas ne odgovaram na pozive. – odgovori on bezbrižno i poče tražiti red u novinama na kojem je stao.
-Ali gospodine, ovo biste stvarno trebalo čuti. – u Andreinom glasu nazirala se mješavina panike i ljubaznosti. Nikad je nije vidio takvu. Unatoč svemu, on polagano, kao da se boji onog što slijedi, krenu za njom. Podiže telefonsku slušalicu sa zebnjom.
- Halo ?
- Bruno ?
- Ja sam. – reče drhtavim glasom.
- Tvoja kćerka Veronika je oteta. Imaš dva dana da potpišeš dokument o ukidanju HSC-a i ugovor kojim prodaješ svoju televiziju osobi za koju mi odlučimo da trebaš. Ni ne pokušavaj zvati policiju. Inače...
- Inače šta ? – graknu Bruno prestrašenim i izboličenim glasom.
Odjednom sa druge strane žice začu poznati glas obojen plačom i panikom.
- Tata, ja sam. Dobro sam. Molim te, poslušaj ih.
-Veronika, zlato. – reče on osjećajući da će slušalica puknuti pod silinom njegovih zgrčenih prstiju, a onda se začu ono zlokobno „tu-tu“.

Nekoliko kilometara dalje, Veronika se tresla kao prut. Oko nje su sjedili njoj nepoznati ljudi. Jedan je držao uperen pištolj za slučaj da pokuša nešto izlanuti na telefon, dok je drugi samo sjedio i buljio u nju. Neki debeli, očito šef svima, samo je prazno gledao u razvoj situacije dok je mršava, blijedunjava figura oslovljavana sa Hejter pričala na telefon.
- Ne boj se. Neće ti biti ništa. – osjeti hladan dodir na svojim obrazima od čega joj dođe muka i umalo povrati – Tvoj tatica će sve srediti.

Jasmin ej ponovno polirao čašu za šankom i zabrinutim pogledom posmatrao očajnog Luknesina. On je pak gledao ud no čaše kao da je tu skrivena sva mudrost svijeta.
- Ne znam, šta bih ti rekao. Sve je to tako...čudno. – reče Jasmin tek da pokvari jezivu tišinu
- Imao sam savršenu priliku da sve zagladim i onda se to desi..
- Pa šta ćeš reći Hayroliti. Hoćeš je tužiti ili šta ?
- I šta imam od toga ? Ionako će ispasti da sam je pijan iskoristio. Znaš kako to funkcioniše.
Jasmin pun razumijevanja kimnu glavom.
- Vidi mene – kretena. Zaboravio sam ti ispričati da se sve više po gradu govorka da je i Don Bruno otrovan, ono kad je imao napadaj kod mene u kafiću. Kažu da mu je smjestila konkurencija.
- Stvarno ?
- Da, da. I još se istražuju brojna ubistva i napadi na novinare. Priča se da je Swedish mafija ponovno aktivna i da se sprema nešto veliko u gradu. Nešto kao...
Iz vana je dopirao glas prodavača drugih dnevnih novina – „Helicion“ za koje je bilo poznato da su u rukama Swedish Mafije. Lunkesino izdvoji sve zvukove i fokusira se na onaj koji je dopirao iz vana. Čuo je nešto, pa još jednu riječ, a onda skoči na noge kao munjom ošinut i odjuri vani. I Jasmin ga je pratio iako ni sam nije znao o čemu govore.
- Veronika, kćerka Don Brune, oteta. Traži se ukidanje HSC-a ! – mali prodavač je galamio i pljucao od vrištanja.
Lunkesino osjeti da gubi tlo pod nogama, a Jasmin ga uhvati da ne padne pomislivši : Zašto se svako padanje u nesvijest mora desiti baš u mom kafiću ?!

[Lucas]

[Mara]

Hahahhahahaha : )) Konacno sam sve procitala Veronici malo, malo pa se povraca, da nije trudna? haha

[HaYrOLa]

hahaha meni je ovo super stvarno, svaka cast Been mnogo lepo pises, kad citam tacno mogu slike da napravim u glavi , jer predobro opisujes sve...

[Sponsored content]