Re: Hayrolin Dvougao

[sandy]

Pa ja recimo, ne mislim ništa loše o tebi, jednom me zasmetalo što nisi poslušao pjesmu
mada primjetim ja i kod drugih površnost i neslušanje pjesama
nisam zlopamtilo, tako da sve ok , i osobno ne mrzim te ni malo ;D

[Guest]

Pa ja recimo, ne mislim ništa loše o tebi, jednom me zasmetalo što nisi poslušao pjesmu
mada primjetim ja i kod drugih površnost i neslušanje pjesama
nisam zlopamtilo, tako da sve ok , i osobno ne mrzim te ni malo ;D

Ma on je ok lik

[^.^ Swedish Hero]

Bravo !
Ovo za Japan mi je potpuno suvišno, to je njegova privatna stvar da li je bio tamo ili nije.

[sandy]

Ma Japan je očito bio obična dječja laž Cvijetić hihi

[>>Been<<]

Hmm.. Hm.. Ovo za prijetnje smrću, sad će zvučati grubo, ali to ti znaš nisu prave prijetnje smrću.. To je više ono : "Kad ti ja dođem ovo ću ti, ono ću ti". Pa i meni se dešavalo - kažeš : "Ajd' ako smiješ. Slomit ću te da te rođena mati neće prepoznati", malo se ohrabriš, pa ako i budeš malo izudaran, ni prvi ni zadnji.. Opet, ne znam o kakvom se tačno incidentu radilo, pa ne bih baš da te nagovaram na suicid ...

Visoko To je jako daleko od mene, ali svugdje stigne glas o suhomesnatim proizvodima i piramidama iz Visokog.. ( Visoko nije selo. To je gradić veličine recimo Pazina u HR ili Vrnjačke Banje u SRB ).

Uglavno, uredu je ovo bilo. Ovo sa Japanom je već urbana legenda. Čak ima i vic : Chuck Norris je jedini vidio Janka u Japanu.

[asteroid]

Žao mi je što su te htjeli ubiti , aj neka smo saznali jednom i za taj Japan.
A što se tiče mašinskog fakulteta, taj fakultet postoji u Sarajevu na Vilsonvom šetalištu , tako da ne sumnjate bezveze. Inače, Janko je po meni pozitivna osoba i uopće ga ne mrzim. Nitko nije savršen Janko, ali možemo težiti da budemo bolji. Svaka čast na iskrenosti, i na tome što si podjelio ovo s nama. Naprijed, Janko i ne daj se

[Mara]

Eto bas mi je dargo sto si sve razjasnio Trebao si to reci jos onda kad se sve to desilo, a ne da se prave i izmisljaju svakakve price bez ikakvog razloga.
Vrlo iznenadjujuci intervju, svaka cast

[Cvjećko]

Hvala

[Leo]

[HaYrOLa]

SREDA 20. APRIL 2011

HAYROLIN DVOUGA

`DECA RATA`

[HaYrOLa]

EPIZODA 7
``DECA RATA``
by BEEN

Dobro dosli u sedmo izdanje Hayrolinog dvougla. Ove nedelje sam u goste pozvao momka koji ce sa mnom ragovarati o jednoj teskoj temi, o nesretnim devedesetim godinama proslog veka, o ratu na prostoru EX YU i svim posledicama istog. Pozdravite mog i vaseg ovonedeljnog gosta, Been-a!

-Pozdrav svima!

Been, rekao si mi da si se rodio u sred ratnih desavanja u Bosni. Ti se ne secas tog vremena, ali si sigurno kasnije slusao price o tome kako je bilo tih nesretnih 90-ih. Da li mislis da si srecan sto si da tako kazem, izbegao to vreme, barem u smislu da nisi bio svestan sta se desavalo oko tebe tada ili, sa druge strane da kazem hendikepiran , da je tvoja generacija koja je odrastala nakon svega toga, da ne kazem najbitnije godine provela u postratnom vremenu koje svi znamo nekada ume da bude i gore nego sam rat?

- Ja sam jako, jako sretan što su me strahote tog vremena mimoišle. Slušajući priče meni bliskih ljudi o patnjama koje su zadesile ljude na svim stranama, ne mogu ni zamisliti kako bih i da li bi uopće psihički i fizički preživio to doba. Da, mislim da je naša generacija ( 93 / 94 ) općenito na cijelom Balkanu doslovno - propala. Mi odrastamo na prostoru gdje je mržnja prema svemu i svakome drugačijem uslov da budeš prihvaćen i onda ne možemo očekivati da ćemo odrasti u normalne ljude koji će imati pozitivne poglede na svijet. Mi smo upravo ona generacija mladih ljudi koje su u školi učili nekim ideologijama i politikama koje su neke od nas trajno obilježile. Prošetajte facebookom - grupe s pozivima na rat i mržnju su pune upravo ljudi mojih godina i to me iskreno pogađa.

Posto si bio prakticno beba dok je rat trajao, da li mozes da mi kazes ako se secas kada si prvi put spoznao to da je nekada na prostoru gde sada zivis bio rat i kako si gledao na to kao dete?

- Otkad znam za sebe, znam i za taj tragični bratoubilački sukob. Grad sa spomenikom žrtvama, invalidi bez nogu i ruku koji prose na ulicama, političari koji zavampireno siju mržnju preko malih ekrana, drugari koji pažljivo preskaču učiti lekcije o "neodgovarajućim zemljama" iz geografije - sve je to nekako od najranijih dana bilo jasna poruka da je to strašno vrijeme nedavno minulo. Kasnije sam polagano učio o svemu tome. Imao glupe predodžbe o tome da ljudi sjednu i dogovore se da će ratovati, a kasnije shvatio da živim na Balkanu gdje su ratovi neizostavan početak i kraj svake balade.

Da li se secas najranijeg detinjstva i da li si imao nekog druga ili drugaricu srbijanske nacionalnosti?

- S obzirom da živim u mjestu gdje ni prije, ni poslije rata nije baš bilo mnogo različitih vjera, nisam imao priliku upoznati nekog srbijanske nacionalnosti. Ali danas ih imam na svim stranama i nikad, ali baš nikad, nismo došli u situaciju da se zbog politike posvađamo. Prije se sa ljudima "moje" nacionalnosti svađam i prepirem po tom pitanju, nego sa ljudima drugih nacionalnosti.

Tako je uvek, i ja sam se uvek svadjao sa `svojima` vise nego sa `vasima`. Reci mi da li i ti , kao ja kada pricam sa nekim muslimanom iz Bosne , osecas neku stid, ili neki slican osecaj kada pricas sa nekim Srbinom, i sto mi se cesto desava, izbegavam uopste da se pomenu te godine rata?

- Da, da.. To je onaj glupi osjećaj staha da ćeš spominjanjem prošlosti sve uprskati i onda preskačeš neke teme. Uvijek izbjegavam temu rata kad razgovaram s prijateljima iz drugih zemalja jer njih većina ne dijeli baš u potpunosti moje mišljenje, a svi znamo dokle ide zapaljivost i eksplozivnost ljudi po toj temi. Zato bolje neke stvari zatomiti. Mada, to uopće nije dobra stvar jer ako mladi nisu spremni otvoreno govoriti o temi prošlosti, postavlja se pitanje ko će donijeti pomirenje ovdje.

Da li si nekoga izgubio u ratu?

- Nažalost, jesam. Radi se o mom ujaku ( dajžda na bosanskom ). Poginuo je odmah na početku rata, prije mog rođenja. Zalutao je u minsko polje i stradao.Ali nekako mi je ta njegova sudbina toliko upečatljiva da imam osjećaj kao da sam ga poznavao dugi niz godina. To je dosta utjecalo na moju porodicu i svi nekako tu temu preskačemo kad razgovaramo međusobno. Ja se trudim sjetiti ga se svakom prilikom i posjetiti njegov grob na imanju moje bake. Mislim da mu barem toliko dugujem u svemu tome.

Stvarno mi je zao, nadao sam se da ces negativno odgovoriti na ovo pitanje, ali to je sudbina. Da li mislis da se ta `sudbina` ikako mogla izbeci i da li danas mozes da zamislis situaciju da ga (rata) nije bilo kako bi ovaj prostor ziveo i izgledao? Da li mislis da Bosnu, Srbiju i Hrvatsku razdvaja samo taj rat 90-ih ili tu ima jos nekih nepremostivih razlika od pre i posle rata koje nam ne bi , i da se rat nije desio, dale da zivimo u slozi?

- Samo i jedino rat. Recimo, pogledajte Belgiju - Flamanci porijekom Germani govore belgijski i Valonci porijeklom Romani govore francuski žive u jednoj zemlji, mirno i složno, bez ikakvih ratova i sukoba. Na ovim prostorima se ljudi istog porijekla, jezika, više-manje kultura i približno istih religija, ne mogu živjeti kao civilizirani ljudi. Mislim da sve veća saradnja umjetnika, radnika i biznismena, pa i kriminalaca iz tri zemlje dovoljno govori da možemo kad hoćemo.

Sad cu te pitati nesto sto je u Srbiji praksa sto se tice nacionalista. Reci mi u kom duhu su vaspitan od strane roditelja, a vezano je za sva ta desavanja za vreme 90tih, da li su te roditelji ucili da su Srbi zle ubice koje treba mrzeti ili ne?

- Ja sam imao čast da me odgajaju ljudi koji su u rantom vihoru očuvali zdrav razum. Znam da je u susjedstvu bilo fora igrati se rata tj. "naših" i "vaših". Roditelji me nikad nisu puštali da se igram s tom djecom jer su me učili da o ratu "ne valja ni slutiti". Odgajan sam tako da ljude razlikujem po tome jesu li dobri ili loši ljudi. Moja baka koja je ukopala svog sina mi je na pitanje mrzi li ljude koji su je ostavili bez ijednog sina odgovorila : mogu mrziti, pustiti da me mržnja pojede i opet mi se moj sin neće vratiti. Mislim da je to nekako i moj stav.

Ovo je u najmanju ruku za divljenje, jer znas i sam koliko je malo ljudi koji su ovako vaspitavali svoju decu. Nadam se da ce ova tvoja izjava, pogotovo ovaj deo gde si citirao svoju baku, mnoge koji ovo gledaju, a imaju problem sa nacionalizmom i mrznjom koju ispoljavaju s` vremena na vreme, barem naterati da jos jednom razmisle! S moje strane imas divljenje. Mozda posle ovoga i nije mesto i vreme da ovo pitam, ali da li si nekada u sebi osetio mrznju prema Srbiji ili Srbijancima?

- Mržnju prema nacionalistima svih nacija i boja osjetim svaki dan. Kad pogledam kako mladi ljudi mojih godina u Norveškoj imaju stipendije i zaposlenja, kad vidim da 18-ogodišnji Amerikanci mogu birati gdje na svijetu žele poći da studiraju, a onda pogledam svoju zemlju i vidim šta su joj uradili nacionalisti Srbi, Bošnjaci i Hrvati. Mržnju prema običnim i normalnim ljudima iz Srbije nikad nisam osjetio. Znao sam se tako posvađati sa svojim poznanicima na tu temu da mjesecima nismo govorili. Moj stav je : Ako mrziš ljude po tome šta su, a ne po tome ko su, onda si ti itekako zaslužio mržnju.

A da li si ti osetio nekada mrznju na svojoj kozi od strane nekog ko je druge vere?

- Jesam. Uglavnom je to ovako virtuelno. Ne biste vjerovali šta ljudi mogu smisliti i napisati samo ako ih uvjerite da su na internetu anonimni. Ali ja se tješim da je to samo iz neznanja. Kad malo odrastu i obrazuju se, shvatit će koliko smo mi svi zapravo isti i koliko nam je svima stvari zajedničkih, da će mržnja jednostavno postati suišna. Da budem iskren, i među pripadnicima moje vjere ima gomila ljudi koji mrze neke druge i drugačije, a zapravo zaboravljaju da je bit svake vjere : svijet bez mržnje. Malo paradoksalno, zar ne ? Kažem, ne obazirem se na mržnju iako je bilo. Mislim da je to najbolji način.

Uzasno sam se potresao kada sam prosle godine gledao prenos pokopa zrtava i obelezavanje godisnjice masakra, ali znam da ja ne mogu to da dozivim onako kako to dozivljavaju oni koji su direktno pogodjeni svim tim, pa me zanima kako si se ti osecao tog dana i ako mozes da nam kazes i opises emocije koje se tada javljaju u coveku?

- Nevjerica ! Ne možeš vjerovati da je neko čijim venama teče krv kao tvoja, koji ima srce kao i ti, može nešto takvo uraditi. Gledati nekog sa 16 godina i onda ga ubiti, a da mu ime ne znaš - zato moraš biti monstrum ma kako se ti zvao i prezivao. Sjećam se jednog snimka ubistva šestorice Bošnjaka. Neću to opisivati jer se to mora pogledati da bih to mogao razumjeti. Znam da su majke tih momaka svoje sinove prepoznale tek na TV-u. Samo me zanima kako se danas osjećaju ljudi koji su to radili. Bude li ih navečer oni koji leže u grobnicama daleko od mira. Dolaze li im u san jecaji onih majki koje su ostale bez svega u samo jednom danu. I još jedan stravičan podatak : preko 10 % posmrtnih ostataka pronađenih ljudi svih nacija u BiH nikad neće biti identificirano jer su ljudi koji bih mogli prepoznati davno umrli. Sve to u meni budi neki strah i zahvalnost što sam bio lišen svih tih strahota.

Odavno tvrdim to, da kada legnes uvece i zaspis i imas miran i spokojan san, nesto neporcenjivo i vrednije od svega, slazes li se?

- Naravno da se slažem. Džaba nekim ljudima vile, fudbalski klubovi, milioni na bankovnim računima kad je sve to zasnovano na krvi nevinih ljudi. Uostalom, šta mu vrijede pare kad ne može normalno i bezbrižno šetati ulicom u strahu da ga neko dijete bez oca povuče za rukav i upita gdje mu je tata.

Aktuelna je tema oko presude Gotovini i ostalim braniteljima Hrvatske, reakcije su u Hrvatskoj bile burne, docice dan kada ce biti osudjeni Karadzic i ostali ratni zlocinci u Srbiji, naravno rekacija ce biti i u ovde , u najmanju ruku burne, pa me to navodi na razmisljanje da na Balkanu nikada vise Srbi, Bosanci, Hrvati i Albanci nece ziveti, necu reci u slozi, ali barem u normali. Da li ti mislis da ce doci dan kada cemo, posle svega sto se desavalo, na ovim prostorima ziveti normalno?

- Ako je moj rođeni brat počinio nešto, ili se sumnja da je počinio - neka mu se sudi i utvrdi sve. Mislim da ćemo tako doći do jednog stepena kad će sve to sa nacijama postati malo manje bitno. Ali mislim da to pravog zacijeljenja rana neće doći. Previše je krvi na svim stranama da bi, barem dok su oni izravno pogođeni, živi sve to bilo stavljeno na stranu. Ali ja sam ipak relativni optimista i vjerujem u mlade ljude na Balkanu. Pravi primjer je forum - možemo svi mi početi funkcionisati kao jedna normalna i zdrava cjelina u puno stvari. Samo ne treba forsirati stalno prošlost, prošlost, prošlost.

Da, ali kad tad se ona (proslost) spomene i onda dodju rapsrva kao pre neki dan izmedju nekih forumasa... Meni deluje da koliko god neko , sa bilo koje strane on bio, bio liberalan i sve to, u tom trenutku zaboravi na dobro i postaje veliki nacionalista. Delis li to moje misljenje i ako mozes prokomentarisi mi raspravu Bruna i Lunkea pre svega?

- To je sukob dvije ideologije nastale u dva različita prostora. Ja sam čovjek koji prati pravne i političke poslijedica rata već dugi niz godina i mislim da i Bruno i Lunke imaju samo dijelove slagalice istine, ali nijedan je ne može sam sastaviti. Treba biti i malo samokritičniji, a ne samo upasti u kolotečinu svoje sredine i tvrditi ono što tvrde svi oko njih.Uopće mislim kad bi ljudi malo više baratali pravnim, historijskim i naučnim činjenicama, a ne praznim floksulama, bilo bi puno manje onih kojima je jedna riječ obarač za bujicu nacionalizma.

Stekao sam utisak da mnogo volis Bosnu i sve vezano za nju... Iskreno mi reci, da li bi voleo da si se rodio negde drugde gde bi te sve ovo balkanso ludilo zaobislo?

- Ne bih. Ja se nasekiram kad gledam vijesti i kad svi uskukaju i zaurlaju. A onda prošetam ulicama svoga grada, vidim draga lica, osjetim taj neki bosanski duh koji nikad ne blijedi - i nema šanse. Ma ne bih ja mogao funkcionisati bez recimo banjalučkih ćevapa, mostarskih cura, sarajevske kafe. To ti uđe pod kožu kad se rodiš i, ma koliko želio da živješ negdje drugdje, srce neće nego po svom. Mislim da svi znamo kakav je to osjećaj.

Boze zdravlja, tako se kaze u Srbiji, jednog dana ces imati svoju decu, sta ces reci njima kada te budu pitali, a to ce biti neminovno da ce se desiti, sta se desavalo to tih 90tih. U kom smeru ces ih vaspitavati po pitanju uzasnih 90ih?

- Ja se nadam da će tad doći drugo vrijeme kad djeca neće biti opterećena kao što smo svi mi. A reći ću im da je rat prljava rabota i da u ratu nema ni nevinih ni krivih. Svako zlo je zlo, ma kako se zvalo i to je jedini način pokazati djeci da jednako žale i za žrtvama iz svog i drugog naroda. Naučit ću ih da postoje neki datumi koje ne bi trebali zaboravljati i neke gradove koji su žrtve stradanja. Nikad im ne bi rekao : "Čujte, ovi su ovo, oni su ono.." jer ne želim da moja djeca nose traume postkonfliktnog društva s kojima smo mi danas suočeni.

Been, moram ti priznati da si me odusevio svakim odgovorom i da si mi sad jos drazi nego sto si bio pre ovog intervjua, a znas koliko si mi vec bio drag...Reci mi iskreno koliko poznajes ljudi sa ovakvim stavovima koje ti nosis i da li u tvom okruzenju ima vise slicnih tebi ili onih drugih? Ja ti moram priznati da , nazalost, ja poznajem vise `onih drugih`...

- Malo, nažalost. Jako malo. Već sam ti rekao da sam ja jedan od onih "sotona" koji "brane one njihove". Jedna anegdota : U BiH postoji fenomen "dvije škole pod jednim krovom" tj. potpuno jednonacionalni razredi i slično. I u Travniku su se mladi Bošnjaci i Hrvati zajedno odlučili da uz podršku roditelja naprave inicijativu da svi zajedno idu u školu jer je preko 80 % roditelja bilo za to. Onda je stigao odgovor iz ministarstva da (citiram) : "kruške i jabuke ne valja miješati". Mislim da je to dovoljan dokaz koliko napreduje svijest o važnosti suživota, ali i napori da se to spriječi.

Da li bi ozenio Srpkinju i da li mislis da bi imao problem sa nekim zbog toga?

- Oženio bih neku koju volim, pa taman ona bila i Pigmejka ( bez uvrede, Pigmejci ), ako dijelimo zajedničke poglede na svijet. Ne bih mogao oženiti niti voliti nekog ko smatra da moj narod treba nestati ili s nekim ko smatra da bilo koji narod treba nestati. Ako smo komplementarni njena nacionalnost mi ne bi bila ni najmanje problem. Živim u takvoj sredini u kojoj bi to bilo dočekano na nož - ali mislim, pa ne žene se oni, ja se ženim.

Ponosan sam na ovu emisiju i pre njenog pustanja u etar. A sada za kraj bih malo provedrio ovaj intervju. Cini mi se da pratis fudbal? Da li mislis da Bosna ovog puta moze da se kvalifikuje za EP u Ukajini i Poljskoj? Juzna Afrika vam je izmakla ispred nosa, niste imali srece u zrebu, a sada ste u dobroj poziciji, imate utakmicu manje od ostalih kandidata koji dolaze u obzir za baraz...Poslednji mec se igra u Francuskoj...

- Stanje je slijedeće - trenutno su svi klubovi i reprezentacija iz BiH suspendovani od UEFE jer nismo sredili papirologiju, ali evo stvari kreću na bolje, tako da bi u junu trebali nazad na staze slave. Ja sam fanatičan navijač. Izgaram 90 minuta i kad padne gol počinje lom po kući . Meni uvijek srce puno kad stanu Boris, Zvjedzan, Edin, Nemanja, Vedad, Darko i drugi reprezentativci jedan drugom uz rame. Mislim da je to vizija moje zemlje kakvu želim u budućnosti. Što se tiče mogućeg plasmana - sve je moguće. Albanija i Bjelorusija su plutajuće mine, a nama preostaje boriti se.

Iskereno, da li bi se vise obradovao prvom plasmanu Bosne na EURO ili pobede Bosne na Eurosongu 2011?

- Joj, slatke muke. Ali ja bi radije EURO. Samo zato što euforija oko svega toga puno duže traje i više ljudi gleda nogomet nego Eurosong.

Iskreno se nadam da cemo gledati Bosnu dogodine u Poljskoj i Ukrajini i da ces se radovati i praviti `lom po kuci` nakon prvog gola Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu u fudbalu. Postovani gledaoci, bio je to Been i njegova prica, koja vas sigurno nije ostavila ravnodusnim. Ja sam se zapitao posle ovog intervjua, a znam da cete i vi. Do sledece srede i novog Dvougla, svako dobro vam zeli vas Hayrola!

[Marijo]

odličan intervju bravo Been pravi Bosanac

[Mara]

Veoma iskreno Meni su suze krenule na oci u jednom trenutku jer imam rodbinu i poznanike koji su to sve preziveli...tako da nemam sta vise reci, bravo!

[Veronica]

[Lucas]

Bravo! Bravo! Bravo!

[^.^ Swedish Hero]

Ima nas još koji slično razmišljamo. Znam i ja dosta o tome.
Bravo Been.

[Gost]

Najs!

[Guest]

Been...Bosnančeros Divan intervju... eextra

[Lunke]

Slobodno mogu reci da je Been najpametniji,najiskreniji i najbolji forumas ovde....osoba koja je izuzetno zrela za svoje godine,koja se izrazava na jedan fenomenalan nacin koji mene prosto fascinira...kao da slusam coveka od 30 godina,a ne jedno dete koje nije jos ni punoletno.

Svaka ti cast majstore...takvi ljudi vrede

p.s. Hayrola,hvala za jos jedan odlican intervju

[Goxy]

super
been, svaka čast

[Cvjećko]

Ja ću samo da citiriam:

Veoma iskreno Meni su suze krenule na oci u jednom trenutku jer imam rodbinu i poznanike koji su to sve preziveli...tako da nemam sta vise reci, bravo!

[Ighor]

Jako dobar intervju!

[Leo]

Slobodno mogu reci da je Been najpametniji,najiskreniji i najbolji forumas ovde....osoba koja je izuzetno zrela za svoje godine,koja se izrazava na jedan fenomenalan nacin koji mene prosto fascinira...kao da slusam coveka od 30 godina,a ne jedno dete koje nije jos ni punoletno.

Svaka ti cast majstore...takvi ljudi vrede

p.s. Hayrola,hvala za jos jedan odlican intervju

U potpunosti se slazem!

[HaYrOLa]

Hvala svima u Been-ovo ime, prvenstveno zbog ovoliko pozitivnih komentara sa kojima se u potpunosti slazem!!! Meni je ovo ekspresno postao najdrazi intervju koji sam radio...

[>>Been<<]

Joj meni Hvala svima na pohvalama... Treba samo biti iskren, pa će svaki intervju sa bilo kim biti izvanredan

[Sponsored content]